HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Points) Analiza Rizika i Kritičnih Kontrolnih Tačaka je razvijen od strane Codex Alimentarius Commission kako bi se postavio standard za bezbjednost hrane.

U industrijskoj proizvodnji hrane i u današnjoj formi, HACCP koncept je prvi put primjenjen šezdesetih godina рrоšlog vijeka u kompaniji Pilsbury, u saradnji sa Natick laboratorijom vojske SAD i nacionalnom agencijom za aeronautiku i svemirska istraživanja. Zadatak ovog projekta je bio da se u punoj mjeri obezbjedi higijensko-toksikološka ispravnost hrane namjenjene astronautima, a bio je poznat pod šifrom „nulta greška“ ili tzv. „zero defect“.

Od sedamdesetih godina 20. vijeka, HACCP koncept je prihvatila i preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija-WHO (World Health Organization), dok se odlukom američke agencije za hranu i lijekove – FDA (Food and Drug Administration), HACCP koncept primjenjuje u prehrambenoj industriji SAD od 1973. godine. Zahvaljujući veoma dobrim iskustvima, koncept je nešto kasnije preporučen za primjenu u zdravstvenim ustanovama, vojsci, fabričkim restoranima i sličnim ustanovama za masovnu ishranu. Od 1985.godine HACCP koncept je počeo da se primjenjuje u gotovo svim granama prehrambene industrije SAD. Savjet EU je 1987. godine, kao obavezan, propisao primjenu HACCP sistema u službenoj kontroli namirnica.

HACCP je sistem za kontrolu procesa, koji je uspostavljen tako da identifikuje I spriječi mikrobiološke, hemijske I fizičke opasnosti u toku proizvodnje hrane. Sistem uključuje korake uz pomoć kojih će se spriječiti problem prije nego što se pojavi i da se isprave odstupanja čim se uoče. Takav sistem za kontrolu zajedno sa dokumentacijom i verifikacijom je internacionalno priznat kao najefikasniji pristup za proizvodnju bezbjedne hrane.

HACCP sistem zahtjeva da se postavljaju ključna pitanja o bezbjednosti hrane koja se proizvodi ili se njome rukuje. Kada se jednom odgovori na pitanja vezana za identifikovanje opasnosti po bezbjednost proizvoda, definisanje mjera koje će spriječiti ili eliminisati ove opasnosti i ako se ovakav sistem drži pod kontrolom, može se sa sigurnošću reći: "Ja proizvodim bezbjednu hranu".